21Listopad2017

NASLOVNA SAVJETI Bakšiš-mit ili stvarnost
%10. %2. %2015. Napisao 

Bakšiš-mit ili stvarnost

Napojnica, bakšiš ili tips, potpuno svejedno kako nazivali tu riječ, za svakog je konobara bitno da znate što ona znači i da prakticirate nagrađivanje konobara za dobru uslugu. U našoj zemlji ostavljanje bakšiša konobaru nije obavezno kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama, gdje se ta stavka uračuna uz izdati račun.

Možemo reći da je kod nas ostavljanje bakšiša konobaru jedan vid pristojnosti, iako suočeni s besparicom mnogi gosti to rade sve rjeđe i rjeđe. S razlogom se postavlja pitanje, kada i koliko je pristojno ostaviti bakšiša. Je li pošteno ne ostaviti nikakav bakšiš ako niste bili zadovoljni uslugom? Pokušali smo doznati što o svemu tome misle konobari iz svih vidova ugostiteljskih objekata, ali i osobe koje posjećuju te objekte.


Plaća je manje bitna, dobrog konobara  treba da interesira koliki je „promet“ kafića
Prvo razmišljanje na temu bakšiša smo čuli od Vedrana, momka koji posao konobara radi skoro četiri godine.„Da budem iskren, ovo nije posao koji mislim još dugo raditi i radim ga uz studiranje. Zbog toga sam odabrao da radim u noćnom klubu, gdje je bakšiš neusporedivo bolji nego u pizzeriji gdje sam radio prije toga. Ljudi su mnogo darežljiviji kad malo popiju (smijeh)“ – govori Vedran.

Njegova razgovorljivost i srdačnost nam je pokazala da je idealna osoba za konobarski posao, ali on se samo djelomično slaže s time, pa dodaje:„Trebam biti pošten i reći da ja pravim konobarima smatram samo one koji su zaposleni u restoranima i hotelima. To su profesionalci koji poznaju strane jezike, vladaju svim tajnama ugostiteljstva, znaju sve o vinima i imaju one neke urođene manire u ponašanju. Mi „priučeni“ konobari možemo ponuditi samo osmijeh, ali vrlo često je i on dovoljan. Kada sam tražio posao nisam se toliko zamarao veličinom plaće, najvažnije mi je bilo da noćni klub u kojem radim  fantastično posluje i da pravimo odlične promete. Pored takvih prometa nešto mora da ostane i za mene (smijeh).“

Odaje nam da je prezadovoljan svojom zaradom,  te savjetuje kolege: „Stalne goste uvijek gledam primiti i negdje smjestiti i u trenutcima najveće gužve. Gosti u klubovima ne traže neku posebnu pristojnost i ljubaznost, njima je najvažnija brzina i zato se trudim da budem što brži. Ali najvažnije od svega je to što s vremena na vrijeme svoje dobre goste i ja počastim turom pića. To svi cijene i redovito me nagrađuju dobrim bakšišom“.

S Vedranom se u vezi važnosti bakšiša u cjelokupnoj zaradi slaže i Mirna, djevojka koja je posao u butiku zamijenili onim u jednom caffe baru.

„Od svoje plaće ne bih mogla ni poplaćati režije, ali srećom kod nas je bakšiš još uvijek uobičajena pojava. Caffe bar u kojem sam zaposlena odlično radi i mi ostvarujemo zadovoljavajuće prihode od bakšiša. Iako me kolege zezaju da je meni lako kao curi, misleći da su momci darežljiviji, ja skoro uvijek dobijem neki bakšiš od naših ženskih gostiju. I moram spomenuti da je sve češća situacija da cure plaćaju iako su u muškom društvu“ – kratko nam o našoj temi govori Mirna.

Dok se jedan od njezinih kolega nadovezuje, čuvši da su tema muško-ženski odnosi: „Radio sam dvije godine u jednom prilično ekskluzivnom restoranu koji je često posjećivao lokalni uspješni biznismen. Kada bi bio u muškom društvu bakšiš je bio „misaona imenica“, ali čim bi se pojavio s nekom djevojkom, bakšiš bi bio prilično velik. Svi smo bili tužni kada se oženio (smijeh).“

Usluga mora biti na nivou, koliko god gost bio izdašan na bakšišu
„Već gotovo 20 godina moj redoviti gost je jedan uspješan čovjek, od kojeg nikada nisam dobio niti jednu jedinu marku bakšiša. Ja ga i dalje smatram vrlo poželjnim gostom i trudim se da bude zadovoljan, što mi vjerojatno i uspijeva jer dosta često navraća u naš restoran. Ne žali potrošiti u restoranu, vrlo je pristojan i uljudan kao gost, a njegovu naviku da ne nagrađuje konobara treba poštivati kao njegovo pravo“. – govori nam Ratko iz restorana „Sunce“ u Busovači, koji spada u „staru gardu“ konobara. To je u biti i jedna od osnovnih poruka nekolicine starijih konobara s kojima smo razgovarali na ovu temu. Za profesionalnog konobara je nedopustivo da „mjerna jedinica ljubaznosti“ bude veličina bakšiša. Iako se mnogi slažu da nesvjesno više „pripaze“ goste sklonije ostavljanju bakšiša, dobar konobar će pokazati istu dozu ljubaznosti i prema „ovim drugim“.  Još jedan dugogodišnji konobar u restoranu  nam se izjasnio o ovoj temi, a njegovo je razmišljanje:

Ostavljanje bilo kakvog bakšiša je znak poštovanja prema konobaru koji se potrudio da vi provedete ugodno večer. Ne očekujemo mi da gosti ostavljaju neke velike iznose, jer vrlo dobro znamo da je velika besparica i sreća je da ljudi još uvijek i mogu sebi priuštiti odlazak u restoran. Međutim, jedna konvertibilna marka ostavljena na večernjem izlasku bi bio znak da ste bili zadovoljni i da ste zahvalni što smo vam bili na usluzi. Iako, moj je utisak da je to nekako stvar ljudske osobnosti“.

Ostavljanje bakšiša svi vide drugačije
O ovoj temi smo nastojali čuti mišljenja od nekoliko različitih osoba sklonih odlascima u restorane i noćne barove. I kao što je to rekao jedan od naših sugovornika konobara, sve je stvar ljudske osobnosti. Tako smo čuli mišljenje od Amira, čestog gosta sarajevskih restorana: „Uvijek ostavljam bakšiš konobarima i to ću uvijek činiti. Ne slažem se s teorijom da ne trebam ostaviti bakšiš ako nisam bio zadovoljan uslugom. U slučaju da meni nešto smeta, ja prigovorim i prije nego je plaćanje na redu. I vjerujte mi na riječ, nikada mi se nije desilo da konobar bude bahat i nepristojan prema meni. Možda ja imam sreću da idem samo u restorane gdje takvi rade, ali njima svaka čast na ljubaznosti, kada pomislim kakve sve goste susreću“.

Totalno suprotno mišljenje ponudio je jedan drugi Sarajlija: „Nemam nikakav problem s tim da od konobara uzmem i zadnji fening ako nisam bio zadovoljan uslugom. Bakšiš smatram kao vid dodatne nagrade na njegovu već postojeću plaću, a ne znam zašto nekoga nagrađivati ako ne radi dobro ono za što je plaćen. Naročito tu mislim na onu vrstu konobara koji „glume frajere“ i postave se kao da sam ja tu zbog njih, a ne oni zbog mene. Nije tu stvar u novcu, već u principu“.

Baš kao i o svakoj drugoj, mnoštvo je različitih pogleda i razmišljanja i na ovu temu. Nadamo se da smo ovim tekstom pomogli našim konobarima da neke stvari vide drugačije, te da možda njihov bakšiš bude još veći.



beha-caffe-bottomSpecializirani magazin za ugostiteljstvo i turizam "BeHa Caffe" postoji od 2007. godine.

Pratite nas i preko