20Rujan2017

NASLOVNA INTERVJU Arhitekta Savršeni objekti su oni u kojima se osjeća sklad čovjeka i prostora
%10. %6. %2013. Napisao 

Savršeni objekti su oni u kojima se osjeća sklad čovjeka i prostora

Dobar arhitekt je kao šaman. On mora poznavati sve više duhovne sile i mora znati ovladati njima i prilagoditi ih svim ljudima koji će boraviti u tom prostoru.

Kažu da se ugostiteljski objekti koje je sagradio najpoznatiji bosanskohercegovački arhitekt Amir Vuk, poznat i kao Zec, mogu lako prepoznati. Odlikuje ih sjajna energija i savršen sklad, kojima se gosti uvijek i iznova vraćaju. Kako ih je gradio, kako je, prije svega, izgradio sebe, gdje su mu počeci i što je ono što odlikuje našu arhitekturu, pričao nam je praveći skice za neke od najpoznatijih sarajevskih restorana. Čovjek visprenog uma, sjajnog smisla za humor i oštrog oka za detalje, rado nam je odgovorio na sva pitanja, mnoga od njih unaprijed prepoznavši. Uzevši u obzir sve to sasvim nam je jasno zašto nosi nadimak Zec, iako smo zbog njegove neposrednosti i ljubaznosti lako došli do njega – moguće i zato što je sezona lova u tijeku, našalio se arhitekt. 

Kako se formira jedan arhitekt? Koliko je vremena, projekata i truda uloženo u izgradnju imena Amir Vuk Zec?

Biti arhitekt je, zapravo, način života. To znači njegovati vlastitu filozofiju i svjetonazor. Naravno da se to ne postiže završenom akademijom, mladošću, ali ni iskustvom. Čovjek se mijenja. Sve životne faze kao što su mladost, zrelost i starost ga tek učine kompletnim. Kažu da je arhitekt kao književnik, što je stariji to je puniji, kao nar (smijeh). Ja živim arhitekturu. Moj dan, cijela 24 sata, ispunjen je njome. To bi značilo onda da sam cijeli svoj radni, ali i životni vijek, proveo postajući ono što sam danas.

Gdje su Vaši počeci? Nas zanima Amir Vuk Zec u ugostiteljstvu. Koliko ste tu sebe dali?

Dugi niz godina sam proveo sasvim posvećen tome. Možda kao nijedan drugi arhitekt na Balkanu. Kao mladi arhitekt pronalazio sam sebe u gradnji interijera. Za početak karijere, ali i svoj vlastiti izvor, smatram baš kavanu ''Miris dunja''. Graditi jedan ugostiteljski objekt je posebno zadovoljstvo. Hedonizam.

Koji su to sretni spojevi? Kako znate koje su točno komponente potrebne kako bi se napravila jedna sinergija koja će ugostiteljski objekt učiniti gostu primamljivom i privlačnom cjelinom?

To je duga i veoma zahtjevna procedura u kojoj sve u mnogome ovisi o psihologiji, tj. odnosu čovjeka i prostora. Često to umijem usporediti s pravljenjem filma. Za film su potrebni scenarist, redatelj, glumci, prostor..., tako i u ovom mom poslu. Primjerice, ja pišem scenarij. Moram savršeno poznavati potrebe i ugostitelja i krajnjeg korisnika – gosta - zato je ta, moja, uloga scenariste bitna. Dalje, jako je bitan i odnos prostora spram grada, pa onda odnos prostora i grada spram vremena. Nije isto sada graditi, primjerice u Sarajevu, i za dvadeset godina... Tek kada sam sve to odabrao i posložio u svojoj glavi, biram glumce. To su za mene materijali. Vjerujte mi da to sve mnogo podsjeća na stvaranje filma. Često mi ljudi govore kako su moji objekti poznati diljem bivše Jugoslavije, baš po tome kako dobro rade. Dobar arhitekt je kao šaman. On mora poznavati sve više duhovne sile i mora znati ovladati njima i prilagoditi ih svim ljudima koji će boraviti u tom prostoru. Evo, i hotel Termag na Jahorini je prava slika takvog savršenog sklada.

Kako ste postigli taj sklad? Koliko je vremena bilo potrebno da se osmisli ovaj kompleks koji se konceptualno izdvaja od ostalih?

Taj kompleks je obilježio poslijeratnu Jahorinu. Tijekom cijele godine premija je u njemu pronaći slobodno mjesto. Vlasnik je jasno znao što hoće, ja sam jasno prepoznao njegovu želju, a materijali koju su korišteni svojstveni su tom podneblju. Eto, to je to! Taj stari način gradnje, pomalo zaboravljeni elementi i sklad energija! Sve se može savršeno nacrtati i dati nekome da se to izgradi. U isti proces više puta može biti uključeno više vrhunskih stručnjaka i ishod nikada neće biti isti. Isto kao što dva vrhunska kuhara koristeći sasvim iste namirnice nikada neće napraviti isto jelo, jer su njihove presudne. Tako je i za gradnju, a poslije i za poslovanje svakog ugostiteljskog objekta, čovjek ključan čimbenik.

Pitanje koje se postavlja svakom umjetniku, stvaraocu, neizbježno je i za Vas: koji je Vaš najdraži objekt koji ste napravili?
(prije nego što je čuo pitanje Vuk kroz smijeh odgovara: Nisam ga još napravio!)

Ne bi bilo dobro za čovjeka da prestane s istraživanjem, radoznalošću, unaprjeđivanjem i nadograđivanjem sebe. Nikada se nije dobro u potpunosti zadovoljiti! Uvijek težim ka izgradnji tog objekta i nikada ne znam kada ću ga napraviti.
Kada bi pred Vas netko postavio zadatak da u nekom egzotičnom, nama dalekom, dijelu planeta sagradite ugostiteljski objekt koji će sadržavati sve karakteristike naše zemlje, koje biste elemente, materijale i stilove koristili?
Srednjovjekovna Bosna bila je sva u drvetu, ali toga je danas nestalo. Ostao je kamen. Za mene je, kao i za Ivana Lovrenovića, BiH zemlja prstenova. Pisao je Lovrenović kako su se ljudi iz primorja i Panonije kada su prolazili ovuda osjećali kao da prolaze kroz labirinte i to je apsolutna istina. Bosna je bila i ostala vječita tajna.

Eto, na tom nekom egzotičnom prostoru jedan objekt karakterističan za ove krajeve morao bi posjedovati četverovodni krov, jednostavni bijeli zid, kamen i drvo. Stranci su se oduvijek oduševljavali gradnjom kakva je u Počitelju, Mostaru, Jajcu... Treba ostati vjeran tome. Čovjek je sklon imitaciji, poistovjećivanju s drugim i drugačijim, ali svi u sebi nosimo ono iskonsko čemu se vraćamo. Tako i ja koristim te naše materijale koje oplemenjujem i ovovremenim koje nam donosi ova nova nanotehnologija.



beha-caffe-bottomSpecializirani magazin za ugostiteljstvo i turizam "BeHa Caffe" postoji od 2007. godine.

Pratite nas i preko